Holomorfna funkcija

Holomorfne funkcije su kompleksne funkcije definisane na otvorenom podskupu kompleksne ravni koje su diferencijabilne. Funkcija je holomorfna u nekoj tački ako u toj tački postoji izvod te funkcije i ako je različit od nule. Funkcija je holomorfna na nekoj oblasti ako je holomorfna u svakoj tački te oblasti. Postojanje kompleksnog derivata u blizini je veoma jak uslov, jer implicira da je svaka holomorfna funkcija zapravo beskrajno diferencijabilna i jednaka, lokalno, svojoj Tejlorovoj seriji (analitička). Holomorfne funkcije su centralni predmeti proučavanja u kompleksnoj analizi.
Iako se termin analitička funkcija često upotrebljava sinonimno sa „holomorfna funkcija”", reč „analitička” je definisana u širem smislu da označi bilo koju funkciju (realnu, kompleksnu ili opštiji tip) koja se može napisati kao konvergentna stepena serija u okolini svake tačke u njenom domenu. Činjenica da su sve holomorfne funkcije kompleksne analitičke funkcije, i obrnuto, glavna je teorema u kompleksnoj analizi.[1]
Holomorfne funkcije se takođe ponekad nazivaju regularnim funkcijama.[2] Holomorfna funkcija čiji je domen cela kompleksna ravan se naziva celokupnom funkcijom. Fraza „holomorfna u tački -{z}-0” ne znači samo diferencijabilna u -{z}-0, već je diferencijabilna svuda unutar izvesne okoline -{z}-0 u kompleksnoj ravni.
Definicija

Za datu funkciju kompleksne vrednosti -{f}- jedne složene promenljive, derivat od -{f}- u tački -{z0}- u njenom domenu je definisan limesom[3]
To je isto što i definicija derivata za realne funkcije, osim što su svi kvantiteti kompleksni. Konkretno, granica se uzima dok se kompleksni broj -{z}- približava -{z}-0, i mora imati istu vrednost za bilo koji niz složenih vrednosti za -{z}- koji prilaze -{z}-0 na kompleksnoj ravni. Ako granica postoji, kaže se da je -{f}- kompleksno-diferencijabilno u tački -{z}-0. Ovaj koncept kompleksne diferencijabilnosti deli nekoliko svojstava sa realnom diferencibilnošću: on je linearan i pokorava se pravilu proizvoda, pravilu kvocijenta i lančanom pravilu.[4]
Ako je funkcija -{f}- kompleksno diferencijabilna u svakoj tački -{z}-0 u jednom otvorenom setu -{U}-, kaže se da je -{f}- holomorfna na -{U}-. Funkcija -{f}- je holomorfna u tački -{z}-0, ako je -{f}- kompleksno diferencijabilna u okolini -{z}-0.[5] Funkcija -{f}- je holomorfna na nekom zatvorenom setu -{A}- ako je homomorfna na otvorenom setu koji sadrži -{A}-. Kao patološki ne-primer, funkcija data sa -{f(z) = |z|2}- je kompleksno diferencijabilna u tačno jednoj tački (-{z}-0 = 0), i iz tog razloga ona nije holomorfna u 0, jer ne postoji otvoreni set oko 0 na kome je -{f}- kompleksno diferencijabilna.
Odnos između realne diferencijabilnosti i kompleksne diferencijabilnosti je sledeći. Ako je kompleksna funkcija Шаблон:Nowrap holomorfna, onda -{u}- i -{v}- imaju prve parcijalne derivate u odnosu na x i y, i zadovoljavaju Koši-Rimanove jednačine:[6]
ili, ekvivalentno, Virtindžerov derivat od -{f}- u odnosu na kompleksni konjugat od -{z}- je nula:[7]
drugim rečima -{f}- je funkcionalno nezavisna od kompleksnog konjugata od -{z}-.
Ako kontinualnost nije data, suprotno nije nužno tačno. Jednostavna suprotnost je da ako -{u}- i -{v}- imaju kontinualni prvi parcijalni derivat i zadovoljavaju Koši–Rimanove jednačine, onda je -{f}- holomorfna. U većoj meri zadovoljavajuću suprotnost, koja se znatno teže može dokazati, daje Luman-Menčofova teorema: ako je -{f}- kontinuirano, -{u}- i -{v}- imaju prve parcijalne derivate (mada nisu nužno kontinuirani), i oni zadovoljavaju Koši–Rimanove jednačine, onda je -{f}- holomorfno.[8]
Terminologija
Reč „holomorfan” su uvela dva Košijeva studenta, Briot (1817–1882) i Buke (1819–1895), i izvedena je iz grčkih reči ὅλος (-{holos}-) sa značenjem „celokupan”, i μορφή (-{morphē}-) sa značenjem „forma” ili „izgled”.[9]
U današnje vreme, termin „holomorfna funkcija” se donekle preferira u odnosu na „analitička funkcija”, jer je kasniji pojam opštiji koncept. To je isto tako zbog važnog rezultata u kompleksnoj analizi da je svaka holomorfna funkcija kompleksno analitička, što je činjenica koja očigledno ne sledi iz definicija. Termin „analitička” je međutim isto tako u širokoj upotrebi.
Osobine
Kompleksna diferencijacija je linearna i sledi pravila proizvoda i količnika, i lančano pravilo. Stoga su sume, proizvodi i kompozicije holomorfinih funkcija holomorfne, i količnik dve holomorfne funkcije je holomorfan, gde god imenilac nije nula.[10]
Ako se -{C}- poistoveti sa -{R}-2, onda se holomorfne funkcije podudaraju sa funkcijama sa dve realne promenljive sa kontinuiranim privim derivatima kojima se rešavaju Koši-Rimanove jednačine, setom od dve parcijalne diferencijalne jednačine.[6]
Svaka holomorfna funkcija se može razložiti na njene stvarne i imaginarne delove, a svaki od njih je rešenje Laplasove jednačine na -{R}-2. Drugim rečima, ako se holomorfna funkcija f(z) izrazi Шаблон:Nowrap, onda su -{u}- i -{v}- harmonične funkcije, gde je -{v}- harmonični konjugat.[11]
Košijeva integralna teorema podrazumeva da konturni integral svake holomorfne funkcije duž petlje nestaje:[12]
Ovde je γ ispravljiv put u jednostavno povezanom otvorenom podskupu -{U}- u kompleksnoj ravni -{C}- čija početna tačka je jednaka njenoj krajnjoj tački, i Шаблон:Nowrap je holomorfna funkcija.
Košijeva integralna teorema navodi da svaka funkcija holomorfna unutar diska je kompletno određena svojim vrednostima na granici diska.[12] Osim toga, ako se pretpostavi da je -{U}- otvoreni podskup od -{C}-, Шаблон:Nowrap je holomorfna funkcija i zatvoreni disk Шаблон:Nowrap je kompletno sadržan u -{U}-. Neka je γ krug koji formira granicu -{D}-. Onda za svako a u unutrašnjosti od -{D}-:
gde je konturni integral uzet u smeru suprotnom kazaljkama sata.
Derivat -{f′(a)}- se može napisati kao konturni integral[12] koristeći Košijeve formule diferencijacije:
za svaku jednostavnu petlju koja se pozitivno jednom zaokreće oko a, i
za infinitezimalno pozitivne petlje γ oko a.
U regionima gde prvi derivat nije jednaka nuli, holomorfne funkcije su konformalne u smislu da čuvaju uglove i oblik (ali ne i veličine) malih figura.[13]
Svaka holomorfna funkcija je analitička. Drugim rečima, holomorfna funkcija -{f}- ima derivate svakog reda u svakoj tački a u svom domenu, i to se podudara sa njenom sopstvenom Tejlorovom serijom u a u blizini a. Zapravo, -{f}- se podudara sa njenom Tejlorovom serijom u a u svakom disku centriranom u toj tački i leži unutra domene funkcije.
Sa algebarske tačke gledišta, set holomorfinih funkcija na otvorenom setu je komutativni prsten i kompleksni vektorski prostor. Dodatno, set holomorfnih funkcija u otvorenom setu -{U}- je integralni domen ako i samo ako je otvoreni set -{U}- povezan.[7] Zapravo, to je lokalno konveksan topološki vektorski prostor, pri čemu su seminorme supreme na kompaktnim podsetovima.
Sa geometrijske perspektive, funkcija -{f}- je holomorfna u -{z}-0 ako i samo ako je njen spoljašnji derivat -{df}- u blizini -{U}- od -{z}-0 jednak sa -{f′(z) dz}- za neku kontinuiranu funkciju -{f′}-. Iz
sledi da je -{df′}- isto tako proporcionalno sa -{dz}-, te je stoga sam derivat -{f′}- holomorfan i -{f}- je beskonačno diferencijabilna. Slično tome, iz činjenica da je Шаблон:Nowrap sledi da bilo koja funkcija -{f}- koja je holomorfna na jednostavno povezanom regionu -{U}- je isto tako integrabilna na -{U}-. (Za stazu γ od -{z}-0 do -{z}- koja u potpunosti leži unutar -{U}-, definisanu
- ;
u smislu teoreme Žordanove krive i generalizovane Stokesove teoreme, -{Fγ(z)}- je nezavisno od datog izbora puta γ, i stoga je -{F(z)}- dobro definisana funkcija unutar -{U}- za koji je Шаблон:Nowrap i Шаблон:Nowrap.)
Reference
Literatura
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Citation
- Constantin Carathéodory (1932) Conformal Representation, Cambridge Tracts in Mathematics and Physics
- Шаблон:Citation
- Шаблон:Citation
- Шаблон:Citation
Spoljašnje veze
- ↑ Analytic functions of one complex variable, Encyclopedia of Mathematics. (European Mathematical Society ft. Springer, 2015)
- ↑ Springer Online Reference Books, Wolfram MathWorld
- ↑ Ahlfors, L., Complex Analysis, 3 ed. (McGraw-Hill, 1979).
- ↑ Henrici, P., Applied and Computational Complex Analysis (Wiley). [Three volumes: 1974, 1977, 1986.]
- ↑ Peter Ebenfelt, Norbert Hungerbühler, Joseph J. Kohn, Ngaiming Mok, Emil J. Straube (2011) Complex Analysis Springer Science & Business Media
- ↑ 6,0 6,1 Markushevich, A.I.,Theory of Functions of a Complex Variable (Prentice-Hall, 1965). [Three volumes.]
- ↑ 7,0 7,1 Шаблон:Citation
- ↑ Шаблон:Citation.
- ↑ Шаблон:Cite book
- ↑ Шаблон:Citation.
- ↑ Шаблон:Citation.
- ↑ 12,0 12,1 12,2 Шаблон:Citation
- ↑ Шаблон:Citation