Henrijev zakon

Извор: testwiki
Пређи на навигацију Пређи на претрагу

Henrijev zakon je gasni zakon, koji tvrdi da je na konstantnoj temperaturi količina rastvorenog gasa u tečnosti direktno proporcionalna s parcijalnim pritiskom tog gasa, u ravnoteži s tečnošću. Ovaj zakon je postavio Vilijam Henri 1803. Drugim rečima, rastvorljivost gasa u tečnosti je direktno proporcionalna sa pritisakom gasa iznad tečnosti.

Svakodnevni primer Henrijevog zakona su gazirana pića. Pre nego što se boca s gaziranim pićem otvori, gas iznad pića u boci je skoro čisti ugljenik-dioksid, s pritiskom malo većim od atmosferskog pritisaka. Piće isto tako sadrži rastvoreni ugljen-dioksid u sebi. Kada bocu otvorimo, deo gasa u boci se izdvoji, dajući karakteristični piskavi šum. Kako je pritisak iznad tečnosti niži, deo rastvorenog ugljen-dioksida izlazi iz rastvora u obliku mehurića, sve dok se ne uspostavi ravnoteža.

Formula i konstanta Henrijevog zakona

Henrijev zakon u matematičkom obliku glasi:

p=kHc

gde je: p – parcijalni pritisak rastvorenog gasa, u vazduhu iznad rastvora, c – koncentracija rastvorene materije i kH – Henrijeva konstanta, koja zavisi od rastvorene materije, rastvarača i temperature. Neke vrednosti kH za gasove rastvorene u vodi, na temperaturi 298 K (25 ºC) su:[1][2]

kiseonik (O2) : 769,2 L·atm/mol
ugljen-dioksid (CO2) : 29,4 L·atm/mol
vodonik (H2) : 1282,1 L·atm/mol

Ostali oblici Henrijevog zakon

U raznoj literaturi mogu se naći razni oblici Henrijevog zakon, koji su navedeni u tabeli:[3][4]

Neki oblici Henrijevog zakona i konstanti (gasovi u vodi na 298 K), izvedeni iz
jednačine: kH,pc=pc kH,cp=cp kH,px=px kH,cc=caqcgas
jedinice: Latmmol molLatm atm bez dimenzije
O2 769,23 1,3Шаблон:E 4,259Шаблон:E 3,180Шаблон:E
H2 1282,05 7,8Шаблон:E 7,099Шаблон:E 1,907Шаблон:E
CO2 29,41 3,4Шаблон:E 0,163Шаблон:E 0,8317
N2 1639,34 6,1Шаблон:E 9,077Шаблон:E 1,492Шаблон:E
He 2702,7 3,7Шаблон:E 14,97Шаблон:E 9,051Шаблон:E
Ne 2222,22 4,5Шаблон:E 12,30Шаблон:E 1,101Шаблон:E
Ar 714,28 1,4Шаблон:E 3,955Шаблон:E 3,425Шаблон:E
CO 1052,63 9,5Шаблон:E 5,828Шаблон:E 2,324Шаблон:E

gde je:

c = koncentracija rastvorene materije u rastvoru (u mol/L)
p = parcijalni pritisak rastvorenog gasa, u vazduju iznad rastvora (u atm)
x = molni udeo gasa u rastvoru (bez dimenzija)

Henrijev zakon se može primeniti samo na rastvarače koji hemijski ne reaguaju sa rastvorenom materijom. Tipičan primer gasa koji reaguje sa rastvaračom je ugljen-dioksid, koji stvara ugljenu kiselinu (H2CO3), do određenog stupnja u vodi.

Temperaturna zavisnost Henrijeve konstante od temperature

Kako se temperature menja, tako se i menja Henrijeva konstanta. Postoje razne formule za izražavanje uticaja temperature na Henrijevu konstantu. Tako na primer van’t Hofova jednačina glasi:

kH,pc(T)=kH,pc(T)exp[C(1T1T)]
kH,cp(T)=kH,cp(T)exp[C(1T1T)]

gde je:

kH – Henrijeva konstanta zavisna od temperature
T - apsolutna temperatura
To – odnosi se na standardnu temperaturu (298 K).

Ova jednačina je samo približna vrednost, i treba je koristiti samo ako nema eksperimentalnih rezultata za dati gas.

Sledeća tabela daje neke vrednosti C (u Kelvinima) za gornju jednačinu:

Vrednosti za C
gas O2 H2 CO2 N2 He Ne Ar CO
C(K) 1700 500 2400 1300 230 490 1300 1300

Kako se rastvorljivost gasova obično smanjuje s povećanjem temperature, parcijalni pritisak obično raste. Dok grejemo vodu (zasićenu azotom) od 25°C do 95°C, rastvorljivost će se smanjiti za 43% od početne vrednosti. To se može videti na dnu posude u kojoj grejemo vodu, gde mehurići gasa intenzivno izlaze pre nego se dostigne vrelište. Slično tome, ugljen-dioksid u gaziranom piću izlazi puno brže ako se ne hladi, jer se povećava parcijalni pritisak s povećanjem temperature. Parcijalni pritisak CO2 u gasnoj fazi, u ravnoteži s morskom vodom, postaje dvostruk svakih 16°C povećanja temperature.[5]

Konstanta C se može izraziti kao:

C=ΔsolvHR=d[lnkH(T)]d(1/T)

gde je:

ΔsolvH - entalpija rastvaranja
Runiverzalna gasna konstanta

Rastvorljivost gasova se ne smanjuje uvek s povećanjem temperature. Za vodene rastvore, Henrijeva konstanta obično ima svoj maksimum. Za većinu gasova, minimum je ispod 120°C. Primećeno je da što je manji molekul gasa (manja rastvorljivost u vodi), to je niža temperatura maksimuma Henrijeve konstante. Tako je za helijum maksimum oko 30°C, 92 do 93°C za argon, azot i kiseonik, i 114°C za ksenon.[6]

U geofizici

U geofizici, jedan oblik Henrijevog zakona, za rastvorljivost plemenitih gasova u kontaktu s rastvorenim silikatima, je sledeći:

Cmelt/Cgas=exp[β(μmeltEμgasE)]

gde je:

C - brojna gustina rastvorenog gasa u ratvoru i u gasnoj fazi
β - 1/kBT, recipročna temperaturna skala: kB = Bolcmanova konstanta
µE - višak hemijskog potencijala ratvorenog gasa u dve faze

Poređenje sa Raulovim zakonom

Za rastvore, koncentracija rastvorene materije je otprilike proporcionalna s molnim udelom x, i Henrijev zakon se može pisati kao:

p=kHx

To se može uporediti sa Raulovim zakonom:

p=px

gde je p* - pritisak pare čiste komponente.

Na prvi pogled, Raulov zakon izgleda kao poseban slučaj Henrijevog zakona, gde vrijedi kH = p*. To vredi za hemijske elemente koji su slični, kao što su benzen i toluen, koje se pokoravaju Raulovom zakonu u celom rasponu. Takve mešavine se nazivaju “idealnim":

Raulov zakon: limx1(px)=p
Henrijev zakon: limx0(px)=kH

Vidi još

Reference

Шаблон:Reflist

Spoljašnje veze

Шаблон:Normativna kontrola

  1. "Green Book"
  2. Francis L. Smith, Allan H. Harvey, 2007., "Avoid Common Pitfalls When Using Henry's Law", journal=CEP (Chemical Engineering Progress)
  3. [1] Шаблон:Wayback "University of Arizona chemistry class notes"
  4. [2] "An extensive list of Henry's law constants, and a conversion tool"
  5. Takahashi T; Sutherland S.C.; Sweeney C; Poisson A; Metzl N; Tilbrook B; Bates, N; Wanninkhof R; Feely R.A.; Sabine C; Olafsson J; Nojiri Y "Global sea-air CO2 flux based on climatological surface ocean pCO2 and seasonal biological and temperature effects", Deep-Sea Research (Part II, Topical Studies in Oceanography), 2002.
  6. P. Cohen "The ASME handbook on Water Technology for Thermal Power Systems", The American Society of Mechanical Engineers, 1989., page 442.