Binomna raspodela
Шаблон:Probability distribution-lat

sa -{n}- i -{k}- kao u Paskalovom trouglu
Verovatnoća da će kugla u Galtonovoj kutiji sa 8 slojeva (-{n}- = 8) završiti u centralnoj kutiji (-{k}- = 4) je .
U teoriji verovatnoće i statistici, binomna raspodela sa parametrima -{n}- i -{p}- je diskretna raspodela verovatnoće broja uspeha u sekvenci od -{n}- nezavisnih eksperimenata, svaki od kojih daje odgovor na da-ne pitanje, i svaki ima svoj bulov rezultat - uspeh/da/tačno/jedan (sa verovatnoćoḿ -{p}-) ili neuspeh/ne/lažno/nula (sa verovatnoćom q = 1 − -{p}-). Pojedinačni uspeh/neuspeh eksperimenta se takođe naziva Bernulijev pokušaj ili Bernulijev eksperiment, a sekvenca ishoda se naziva Bernulijev proces; za pojedinačni pokušaj, i.e., -{n}- = 1, binomna distribucija je Bernulijeva raspodela. Binomna distribucija je osnova za popularni binomni test statističkog značaja.
Binomna distribucija se često koristi za modelovanje broja uspeha u uzorku veličine -{n}- koji je izvučen sa zamenom iz populacije veličine -{N}-. Ako se uzorkovanje vrši bez zamene, izvlačenja nisu nezavisna, pa je rezultirajuća raspodela hipergeometrijska, a ne binomna. Međutim, za -{N}- mnogo veće od -{n}-, binomna distribucija ostaje dobra aproksimacija i široko se koristi.
Specifikacija
Funkcija verovatnoće
Generalno, ako randomna promenljiva X sledi binomnu distribuciju sa parametrima -{n}- ∈ -{ℕ}- i -{p}- ∈ [0,1], piše se X ~ -{B(n, p)}-. Verovatnoća da se dobije tačno -{k}- uspeha u -{n}- pokušaja je data funkcijom verovatnoće:
za -{k}- = 0, 1, 2, ..., n, gde je
binomni koeficijent,[1] po kome je raspodela dobila ime. Formula se može razumeti na sledeći način. -{k}- uspeha se javlja sa verovatnoćom -{pk}- i -{n − k}- neuspeha se javlja sa verovatnoćom -{(1 − p)n − k}-. Međutim, -{k}- uspeha se može javiti bilo gde među -{n}- pokušaja, i postoji različitih načina raspodeljivanja -{k}- uspeha u nizu od -{n}- pokušaja.
Pri stvaranju referentnih tabela za verovatnoću binomne distribucije, obično se tabela popunjava do -{n}-/2 vrednosti. To je zato što se za -{k > n/2}-, verovatnoća može izračunati njenim komplementom kao
Gledajući izraz -{f(k, n, p)}- kao funkciju od -{k}-, postoji -{k}- vrednosti koje je maksimiziraju. Stoga se -{k}- vrednost može naći izračunavajući
i upoređujući tu vrednost sa 1. Uvek postoji ceo broj M koji zadovoljava
-{f(k, n, p)}- je monotono rastući za -{k < M}- i monotono opadajući za -{k > M}-, uz izuzetak slučaja gde je -{(n + 1)p}- ceo broj. U tom slučaju, postoje dve vrednosti za koje je -{f}- maksimalno: -{(n + 1)p}- i -{(n + 1)p − 1}-. -{M}- je najverovatniji ishod (mada još uvek može da bude sveukupno malo verovatan) Bernulijevih pokušaja i naziva se modus.[2][3][4][5]
Funkcija kumulativne verovatnoće
Funkcija kumulativne verovatnoće se može izraziti kao:[6]
gde je „pod” ispod -{k}-, i.e. najveći ceo broj manji od ili jedna sa -{k}-.
On se može predstaviti u vidu regulisane nekompletne beta funkcije,[7][8] na sledeći način:[9]
Neki granični slučajevi zatvorenog oblika za funkciju kumulativne distribucije dati su u nastavku.
Primer
Pretpostavka je da se pristranim bacanjem novčića dobija glava sa verovatnoćom 0,3. Pitanje je: koja je verovatnoća postizanja 0, 1, ..., 6 glava posle šest bacanja?
Očekivanje
Ako je -{X ~ B(n, p)}-, drugim rečima, X je binomno distribuirana randomna promenljiva, pri čemu je -{n}- ukupan broj eksperimenata, a -{p}- je verovatnoća svakog eksperimenta da proizvede uspešan rezultat, onda je očekivana vrednost X:[11]
Na primer, ako je -{n}- = 100, i -{p}- = 1/4, onda je prosečan broj uspešnih rezultata 25.
Proof: Srednja vrednost, μ, se direktno izračunava po definiciji
Srednja vrednost se može izvesti iz jednačine gde su sve randomne promenljive obuhvaćene Bernulijevom raspodelom sa ( ako -{i}--ti eksperiment uspe, dok je inače ). Dobija se:
Varijansa
Varijansa je:
Dokaz: Neka je gde su sve nezavisne randomne promenljive Bernulijeve raspodele. Kako je , dobija se:
Reference
Literatura
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite journal
- Шаблон:Cite journal
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Citation
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite journal
- Шаблон:Cite book
Spoljašnje veze
- -{Interactive graphic: Univariate Distribution Relationships}-
- -{Binomial distribution formula calculatorШаблон:Мртва веза}-
- -{Difference of two binomial variables: X-Y}-
- -{Querying the binomial probability distribution in WolframAlpha}-
- Шаблон:Springer
- Шаблон:Cite journal
- ↑ Lilavati Section 6, Chapter 4 (see Шаблон:Harvtxt).
- ↑ Шаблон:Cite web
- ↑ Шаблон:Cite web
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite paper
- ↑ Шаблон:Cite book
- ↑ Шаблон:Citation
- ↑ Шаблон:Citation
- ↑ Шаблон:Cite book
- ↑ Hamilton Institute. "The Binomial Distribution" October 20, 2010.
- ↑ See Proof Wiki