Binomna raspodela

Извор: testwiki
Пређи на навигацију Пређи на претрагу

Шаблон:Probability distribution-lat

Binomna distribucija za p=0,5
sa -{n}- i -{k}- kao u Paskalovom trouglu
Verovatnoća da će kugla u Galtonovoj kutiji sa 8 slojeva (-{n}- = 8) završiti u centralnoj kutiji (-{k}- = 4) je 70/256.

U teoriji verovatnoće i statistici, binomna raspodela sa parametrima -{n}- i -{p}- je diskretna raspodela verovatnoće broja uspeha u sekvenci od -{n}- nezavisnih eksperimenata, svaki od kojih daje odgovor na da-ne pitanje, i svaki ima svoj bulov rezultat - uspeh/da/tačno/jedan (sa verovatnoćoḿ -{p}-) ili neuspeh/ne/lažno/nula (sa verovatnoćom q = 1 − -{p}-). Pojedinačni uspeh/neuspeh eksperimenta se takođe naziva Bernulijev pokušaj ili Bernulijev eksperiment, a sekvenca ishoda se naziva Bernulijev proces; za pojedinačni pokušaj, i.e., -{n}- = 1, binomna distribucija je Bernulijeva raspodela. Binomna distribucija je osnova za popularni binomni test statističkog značaja.

Binomna distribucija se često koristi za modelovanje broja uspeha u uzorku veličine -{n}- koji je izvučen sa zamenom iz populacije veličine -{N}-. Ako se uzorkovanje vrši bez zamene, izvlačenja nisu nezavisna, pa je rezultirajuća raspodela hipergeometrijska, a ne binomna. Međutim, za -{N}- mnogo veće od -{n}-, binomna distribucija ostaje dobra aproksimacija i široko se koristi.

Specifikacija

Funkcija verovatnoće

Generalno, ako randomna promenljiva X sledi binomnu distribuciju sa parametrima -{n}- ∈ -{ℕ}- i -{p}- ∈ [0,1], piše se X ~ -{B(n, p)}-. Verovatnoća da se dobije tačno -{k}- uspeha u -{n}- pokušaja je data funkcijom verovatnoće:

f(k,n,p)=Pr⁡(k;n,p)=Pr⁡(X=k)=(nk)pk(1−p)n−k

za -{k}- = 0, 1, 2, ..., n, gde je

(nk)=n!k!(n−k)!

binomni koeficijent,[1] po kome je raspodela dobila ime. Formula se može razumeti na sledeći način. -{k}- uspeha se javlja sa verovatnoćom -{pk}- i -{n − k}- neuspeha se javlja sa verovatnoćom -{(1 − p)n − k}-. Međutim, -{k}- uspeha se može javiti bilo gde među -{n}- pokušaja, i postoji (nk) različitih načina raspodeljivanja -{k}- uspeha u nizu od -{n}- pokušaja.

Pri stvaranju referentnih tabela za verovatnoću binomne distribucije, obično se tabela popunjava do -{n}-/2 vrednosti. To je zato što se za -{k > n/2}-, verovatnoća može izračunati njenim komplementom kao

f(k,n,p)=f(n−k,n,1−p).

Gledajući izraz -{f(k, n, p)}- kao funkciju od -{k}-, postoji -{k}- vrednosti koje je maksimiziraju. Stoga se -{k}- vrednost može naći izračunavajući

f(k+1,n,p)f(k,n,p)=(n−k)p(k+1)(1−p)

i upoređujući tu vrednost sa 1. Uvek postoji ceo broj M koji zadovoljava

(n+1)p−1≤M<(n+1)p.

-{f(k, n, p)}- je monotono rastući za -{k < M}- i monotono opadajući za -{k > M}-, uz izuzetak slučaja gde je -{(n + 1)p}- ceo broj. U tom slučaju, postoje dve vrednosti za koje je -{f}- maksimalno: -{(n + 1)p}- i -{(n + 1)p − 1}-. -{M}- je najverovatniji ishod (mada još uvek može da bude sveukupno malo verovatan) Bernulijevih pokušaja i naziva se modus.[2][3][4][5]

Funkcija kumulativne verovatnoće

Funkcija kumulativne verovatnoće se može izraziti kao:[6]

F(k;n,p)=Pr⁡(X≤k)=∑i=0⌊k⌋(ni)pi(1−p)n−i

gde je ⌊k⌋ „pod” ispod -{k}-, i.e. najveći ceo broj manji od ili jedna sa -{k}-.

On se može predstaviti u vidu regulisane nekompletne beta funkcije,[7][8] na sledeći način:[9]

F(k;n,p)=Pr⁡(X≤k)=I1−p(n−k,k+1)=(n−k)(nk)∫01−ptn−k−1(1−t)kdt.

Neki granični slučajevi zatvorenog oblika za funkciju kumulativne distribucije dati su u nastavku.

Primer

Pretpostavka je da se pristranim bacanjem novčića dobija glava sa verovatnoćom 0,3. Pitanje je: koja je verovatnoća postizanja 0, 1, ..., 6 glava posle šest bacanja?

Pr⁡(0 heads)=f(0)=Pr⁡(X=0)=(60)0.30(1−0.3)6−0=0.117649
Pr⁡(1 heads)=f(1)=Pr⁡(X=1)=(61)0.31(1−0.3)6−1=0.302526
Pr⁡(2 heads)=f(2)=Pr⁡(X=2)=(62)0.32(1−0.3)6−2=0.324135
Pr⁡(3 heads)=f(3)=Pr⁡(X=3)=(63)0.33(1−0.3)6−3=0.18522
Pr⁡(4 heads)=f(4)=Pr⁡(X=4)=(64)0.34(1−0.3)6−4=0.059535
Pr⁡(5 heads)=f(5)=Pr⁡(X=5)=(65)0.35(1−0.3)6−5=0.010206
Pr⁡(6 heads)=f(6)=Pr⁡(X=6)=(66)0.36(1−0.3)6−6=0.000729[10]

Očekivanje

Ako je -{X ~ B(n, p)}-, drugim rečima, X je binomno distribuirana randomna promenljiva, pri čemu je -{n}- ukupan broj eksperimenata, a -{p}- je verovatnoća svakog eksperimenta da proizvede uspešan rezultat, onda je očekivana vrednost X:[11]

E⁡[X]=np.

Na primer, ako je -{n}- = 100, i -{p}- = 1/4, onda je prosečan broj uspešnih rezultata 25.

Proof: Srednja vrednost, μ, se direktno izračunava po definiciji

μ=∑i=0nxipi,

i binomnoj teoremi:

μ=∑k=0nk(nk)pk(1−p)n−k=np∑k=0nk(n−1)!(n−k)!k!pk−1(1−p)(n−1)−(k−1)=np∑k=1n(n−1)!((n−1)−(k−1))!(k−1)!pk−1(1−p)(n−1)−(k−1)=np∑k=1n(n−1k−1)pk−1(1−p)(n−1)−(k−1)=np∑ℓ=0n−1(n−1ℓ)pℓ(1−p)(n−1)−ℓsa ℓ:=k−1=np∑ℓ=0m(mℓ)pℓ(1−p)m−ℓsa m:=n−1=np(p+(1−p))m=np

Srednja vrednost se može izvesti iz jednačine X=X1+⋯+Xn gde su sve randomne promenljive Xi obuhvaćene Bernulijevom raspodelom sa E[Xi]=p (Xi=1 ako -{i}--ti eksperiment uspe, dok je inače Xi=0). Dobija se: E[X]=E[X1+⋯+Xn]=E[X1]+⋯+E[Xn]=p+⋯+p⏟n puta=np

Varijansa

Varijansa je:

Var⁡(X)=np(1−p).

Dokaz: Neka je X=X1+⋯+Xn gde su sve Xi nezavisne randomne promenljive Bernulijeve raspodele. Kako je Var⁡(Xi)=p(1−p), dobija se:

Var⁡(X)=Var⁡(X1+⋯+Xn)=Var⁡(X1)+⋯+Var⁡(Xn)=nVar⁡(X1)=np(1−p).

Reference

Шаблон:Референце

Literatura

Шаблон:Литература

Шаблон:Литература крај

Spoljašnje veze

Шаблон:Commons category-lat

Шаблон:Подножје