Teorema prostih brojeva
U teoriji brojeva, teorema prostih brojeva (Шаблон:Jez-eng-lat, -{PNT}-) opisuje asimptotsku distribuciju prostih brojeva među pozitivnim celim brojevima. To formalizuje intuitivnu ideju da prosti brojevi postaju manje zastupljeni kako postaju veći u skladu sa precizno kvantifikovanom stopom kojom do toga dolazi. Teoremu su nezavisno dokazali Žak Adamar i Šarl Žan de la Vale-Pusen 1896. godine, koristeći ideje koje je uveo Bernhard Riman (naročito Rimanovu zeta funkciju).
Prva takva raspodela je Шаблон:Math, gde je Шаблон:Math funkcija raspodele prostih brojeva i Шаблон:Math je prirodni logaritam od Шаблон:Mvar. To znači da za dovoljno veliko Шаблон:Mvar, verovatnoća da je slučajni celi broj koji nije veći od Шаблон:Mvar prost broj vrlo blizu Шаблон:Math. Sledstveno tome, za slučajni celi broj sa najviše Шаблон:Math cifara (za dovoljno veliko Шаблон:Mvar) postoji približno upola manja verovatnoća da će on biti prost broj kao slučajni celi broj sa najviše Шаблон:Mvar cifara. Na primer, među pozitivnim celim brojevima od najviše 1000 cifara, jedan od 2300 je prost broj (Шаблон:Math), dok je među pozitivnim celim brojevima sa najviše 2000 cifara, približno jedan od 4600 prost broj (Шаблон:Math). Drugim rečima, prosečni razmak između uzastopnih prostih brojeva među prvih Шаблон:Mvar celih brojevima je oko Шаблон:Math.[1]
Iskaz


Neka je Шаблон:Math funkcija raspodele prostih brojeva koja daje broj prostih brojeva manji ili jednak sa Шаблон:Mvar, za svaki realni broj Шаблон:Mvar. Na primer, Шаблон:Math, jer postoje četiri prosta broja (2, 3, 5 i 7) manja ili jednaka od 10. Prema teoremi prostih brojeva tada je Шаблон:Math dobra aproksimacija za Шаблон:Math (gde log značava prirodni logaritam), u smislu da je limit količnika dve funkcije Шаблон:Math i Шаблон:Math kako se Шаблон:Mvar povećava bez ograničenja jednak 1:
Ovo je poznato kao asimptotski zakon distribucije prostih brojeva. Koristeći asimptotsku notaciju ovaj rezultat se može napisati kao
Ova notacija (i teorema) ne govori o limitu razlike dve funkcije kad se Шаблон:Mvar povećava bez ograničenja. Umesto toga, teorema navodi da Шаблон:Math aproksimira Шаблон:Math u smislu da se relativna greška ove aproksimacije približava 0, kada se Шаблон:Mvar povećava bez ograničenja.
Teorema prostih brojeva je ekvivalentna tvrđenju da Шаблон:Mvar-ti prosti broj Шаблон:Mvar zadovoljava
asimptotska notacija ponovo ukazuje na to da relativna greška ove aproksimacije pristupa 0 kad se Шаблон:Mvar povećava bez ograničenja. Na primer, Шаблон:Val-ti prosti broj je Шаблон:Val,[2] i (Шаблон:Val)log(Шаблон:Val) zaokružuje se na Шаблон:Val, sa relativnom greškom od oko 6,4%.
Teorema prostih brojeva je isto tako ekvivalentna sa
gde su Шаблон:Mvar i Шаблон:Mvar prva i druga Čebiševa funkcija, respektivno.
Tabela Шаблон:Math, Шаблон:Math, and Шаблон:Math
U ovoj tabeli su upoređene vrednosti Шаблон:Math sa dve aproksimacije Шаблон:Math i Шаблон:Math. Zadnja kolna, Шаблон:Math, je prosek razmaka između prostih brojeva ispod Шаблон:Mvar.
Vrednost za Шаблон:Math bila je originalno izračunata koristeći Rimanovu hipotezu.[3] Od tada su bezuslovno verifikovane.[4]
Analog za nesvodljive polinome na konačnom polju
Postoji analogna teorema prostih brojeva koja opisuje „raspodelu” nesažimljivih polinoma preko konačnog polja; njen oblik je upadljivo sličan sa klasičnom teoremom prostih brojeva.
Da bi se to precizno izrazilo, može se uzeti da je Шаблон:Math konačno polje sa Шаблон:Mvar elemenata, za neko fiksno Шаблон:Mvar, i da je Шаблон:Mvar broj monijskih nesažimljivih polinoma preko Шаблон:Mvar čiji je stepen jednak Шаблон:Mvar. To jest, razmatraju se polinomi sa koeficijentima odabranim iz Шаблон:Mvar, koji se ne mogu zapisati kao proizvodi polinoma nižeg stepena. U ovom okruženju, ti polinomi igraju ulogu prostih brojeva, jer su svi drugi monijski polinomi izgrađeni od njihovih proizvoda. Onda se može dokazati da je
Ako se uradi supstitucija Шаблон:Math, onda je desna strana samo
čime se pojašnjava analogija. Kako postoji tačno Шаблон:Math monijskih polinoma stepena Шаблон:Mvar (uključujući one koji su sažimljivi), to se može preformulirati na sledeći način: ako je monijski polinom stepena Шаблон:Mvar randomno izabran, onda je verovatnoća da je on nesažimljiv oko Шаблон:Math.
Moguće je dokazati i analognu verziju Rimanove hipoteze, naime da je
Dokazi ovih tvrdnji daleko su jednostavniji nego u klasičnom slučaju. To obuhvata kratako kombinatorično razmatranje,[5] sumirano na sledeći način: svaki element stepena Шаблон:Mvar proširenja Шаблон:Mvar je koren nekog nesažimljivog polinoma čiji stepen Шаблон:Mvar deli Шаблон:Mvar; pri prebrojavanu ovih korena su uspostavljena dva različita pristupa
gde suma obuhvata sve dilioce Шаблон:Mvar od Шаблон:Mvar. Mebijusova inverzija onda daje
gde je Шаблон:Math Mebijusova funkcija. (Ova formula je bila poznata Gausu.) Glavni član se javlja za Шаблон:Math, i nije teško vezati preostale članove. Izraz „Rimanove hipoteze” zavisi od činjenice da najveći svojstveni dililac od Шаблон:Mvar ne može da bude veći od Шаблон:Math.
Reference
Literatura
- Шаблон:Cite journal
- Шаблон:Cite journal
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite journal
- Шаблон:Citation
- Шаблон:Citation. Reprinted 1990, Шаблон:Isbn, Шаблон:MathSciNet
- Шаблон:Citation
- Шаблон:Citation.
Spoljašnje veze
- Шаблон:Springer
- -{Table of Primes by Anton Felkel}-.
- -{Short video visualizing the Prime Number Theorem.}-
- -{Prime formulas and Prime number theorem at MathWorld.}-
- Шаблон:Planetmath reference
- -{How Many Primes Are There?Шаблон:Wayback and The Gaps between Primes by Chris Caldwell, University of Tennessee at Martin.}-
- -{Tables of prime-counting functions by Tomás Oliveira e Silva}-