Gvožđe oksid

Oksidi gvožđa su hemijska jedinjenja koja se sastoje od gvožđa i kiseonika. Sve zajedno, poznato je šesnaest oksida i oksihidroksida gvožđa.[1]
Oksidi gvožđa i oksid-hidroksidi su široko rasprostanjeni u prirodi, igraju važnu ulogu u mnogim geološkim i biološkim procesima, i ljudi i široko koriste, e.g., kao rude gvožđa, pigmenti, katalizatori, u termitima i hemoglobinu. Obična rđa je forma gvožđe(III) oksida. Oksidi gvožđa su u širokoj upotrebi kao jeftini, dugotrajni pigmenti u bojama, prevlakama i obojenim betonima. Obično dostupne boje su opsegu "zemljišne" žute/narandžate/crvene/smeđe/crne boje. Kad se koriste kao boja za hranu imaju E broj E172.
Oksidi


- gvožđe(-{II}-) oksid, vustite (-{FeO}-)
- gvožđe(-{II,III}-) oksidi:
- gvožđe(-{III}-) oksid (-{Fe2O3}-)
Hidroksidi
- gvožđe(-{II}-) hidroksid (-{Fe(OH)2}-)
- gvožđe(-{III}-) hidroksid (-{Fe(OH)3}-), (bernalit)

Oksid/hidroksidi
- getit (-{α-FeOOH}-),
- akaganeit (-{β-FeOOH}-),
- lepidokrokit (-{γ-FeOOH}-),
- feroksihit (-{δ-FeOOH}-),
- ferihidrit (-{}- aproks.), ili -{}-, ili
- -{FeOOH}- visokog pritiska
- Švertmanit (idealno or )[6]
- zelena rđa ( gde je A− Cl− ili 0.5SO42−)
Mikrobna degradacija
Nekoliko vrsta bakterija, uključujuči -{Shewanella oneidensis}-, -{Geobacter sulfurreducens}- i -{Geobacter metallireducens}- metabolički koriste čvrste okside gvožđa kao terminalne receptore elektrona, redukujući -{Fe(III)}- okside do -{Fe(II)}- oksida.[7]