Titracija

Извор: testwiki
Пређи на навигацију Пређи на претрагу
Vinklerova titracija za određivanje koncentracije rastvorenog kiseonika u uzorku vode
Titracija kiselina i baza predstavlja kvantitativnu analizau u vidu određivanja koncentracije nepoznatog rastvora kiseline ili baze.

Titracija (titrimetrija)[1] je uobičajen laboratorijski metod za kvantitativnu hemijsku analizu koji se koristi za određivanje nepoznate koncentracije poznatog analita. Pošto je merenje zapremine ključno u titraciji, ona je takođe poznata kao volumetrijska analiza. Reagens, koji se naziva titrant ili titrator[2] je pripremljen kao standardni rastvor. Poznata koncentracija i zapremina titranta reaguje sa rastvorom analita ili titranda[3] da bi se odredila koncentracija.[4][5][6][7][8]

Istorija i etimologija

Reč „titracija“ potiče od Шаблон:Jez-lat-lat, sa značenjem natpis ili naziv. Titracija, po definiciji, je određivanje koncentracije rastvora u vodi sa -{pH}- vrednošću 7 (-{pH}- čiste -{H2O}- pod standardnim uslovima).[9]

Volumetrijska analiza potiče iz Francuske iz kasnog 18-tog veka. Deskroizils (Шаблон:Jez-fra-lat) je razvio prvu biretu (koja je bila slična graduisanom cilindru) 1791. godine.[10] Gaj-Lusa je razvio poboljšanu verziju birete koja je imala bočnu granu, i formirao termine je „pipeta“ i „bireta“ u jednom članku iz 1824. o standardizaciji indigo rastvora. Veliki napredak u metodologiji i popularizaciji volumetrijske analize je ostvario Karl Fridrih Mor, koji je redizajnirao biretu, dodao klampe i slavinu na dnu, i napisao prvi udžbenik o titraciji, (Шаблон:Jez-de-lat - Udžbenik analitičkih hemijskih titracionih metoda), objavljen 1855.[11]

Procedura

Šema aparature za kiselinsko-baznu titraciju, obuhvata postolje, kleme, biretu, erlenmajer, magnetnu mešalicu. Titracija se vrši rastvorom natrijum hidroksida ili hlorovodoničnom kiselinom uz indikator bromotimol plavim.

Tipična titracija počinje sa čašom ili erlenmajerom koji sadrži preciznu zapreminu analiziranog rastvora i malu količinu indikatora, koja je stavljena ispod kalibrisane birete ili pipete koja sadrži titrant. Male zapremine titranta se zatim dodaju to titrand i indikator dok se indikator ne promeni, označavajući dolazak na krajnju tačku titracije. U zavisnosti od željene krajnje tačke, jedna kap ili manje titranta može da napravi razliku između permanentne i privremene promene boje indikatora. Kad se krajnja tačka reakcije dosegne, meri se zapremina potrošenog reaktanta i koristi se za računanje koncentracije analita putem jednačine

𝐂a=𝐂t×𝐕t×𝐌𝐕a

gde je -{Ca}- koncentracija analita, tipično u molarnim jedinicama; -{Ct}- je koncentracija titranta, tipično u molovima po jedinici zapremine; -{Vt}- je zapremina korišćenog titranta, tipično u -{dm}-3; M je molski odnos analita i reaktanta iz balansirane hemijske jednačine; i -{Va}- je zapremina korišćenog analita, tipično u -{dm}-3.[12]

Preparacione tehnike

Za tipične titracije je neophodno da su titrant i analit u tečnom stanju (rastvoru). Mada su čvrsti materijali obično rastvoreni kao vodeni rastvori, i drugi rastvarači poput glacijalna sirćetna kiselina ili etanol se koriste za specijalne svrhe (kao što je petrohemija).[13] Koncentrisani analiti se često razblažuju da bi se povećala preciznost.

Mnoge titracije koje nisu kiselo bazne treba održavati na konstantnom -{pH}- tokom reakcije. Iz tog razloga se rastvor pufera dodaje u titracionu komoru da bi se održao -{pH}-.[14]

U slučajevima gde dva reaktanta u uzorku mogu da reaguju sa titrantom, a samo jedan je željeni analit, zasebni maskirajući rastvor se dodaje u reakcionu komoru. On maskira neželjeni jon.[15]

Za neke redoks reakcije je potrebno da se zagreje rastvor uzorka, kao i da se titracija vrši dok je rastvor još topao da bi se povećala brzina reakcije. Na primer, oksidacija nekih rastvora oksalata se odvija na 60° -{C}- sa podesnom brzinom reakcije.[16]

Галерија

Vidi još

Reference

Шаблон:Reflist

Literatura

Spoljašnje veze

Шаблон:Commonscat

Шаблон:- Шаблон:Analitička hemija-lat

Шаблон:Normativna kontrola

  1. Шаблон:Cite encyclopedia
  2. Шаблон:Cite book
  3. Шаблон:Cite web
  4. Шаблон:РајковићАналитичкаХемија
  5. R. Mihajlović, Kvantitativna hemijska analiza (praktikum), Kragujevac, 1998.
  6. J. Savić, M. Savić, Osnovi analitičke hemije, Svjetlost, sarajevo, 1987.
  7. T. Šuranji, I. Žigrai, Osnovi kvantitativne hemijske analize, Novi Sad, 1997.
  8. D. Skug, D. Vest, DŽ. Holer, Osnove analitičke kemije, Školska knjiga, Zagreb, 1999.
  9. Шаблон:Cite book
  10. Шаблон:Cite book
  11. Шаблон:Cite book
  12. Шаблон:Cite book
  13. Шаблон:Cite book
  14. Шаблон:Cite book
  15. Шаблон:Cite book
  16. Шаблон:Cite book