Diofantove jednačine

Извор: testwiki
Пређи на навигацију Пређи на претрагу
Pronalaženje svih pravih trouglova sa celobrojnim dužinama stranica ekvivalentno je rešavanju Diofantove jednačine Шаблон:Math.

Diofantova jednačina je algebarska jednačina s dve ili više nepoznatih s celobrojnim koeficijentima u kojoj se traže celobrojna ili racionalna rešenja. Ime je dobila po Diofantu koji je prvi sistematski proučavao takve jednačine.[1] Linearna Diofantova jednačina izjednačava zbir dva ili više monoma, svaki stepena 1 u jednoj od promenljivih, sa konstantom. Eksponencijalna Diofantova jednačina je ona u kojoj eksponenti na članovima mogu biti nepoznati.

Primeri

U sledećim Diofantovim jednačinama, Шаблон:Math, Шаблон:Math, Шаблон:Math, i Шаблон:Math su nepoznate, a ostalim slovima su date konstante:

Шаблон:Math Ovo je linearna Diofantova jednačina.
Шаблон:Math Najmanje netrivijalno rešenje u pozitivnim celobrojnim brojevima je 123 + 13 = 93 + 103 = 1729. Poznato je po tome što mu je dato evidentno svojstvo 1729. godine, broj taksija (takođe nazvan Hardi–Ramanudžanov broj), po Ramanudžanu i Hardiju tokom sastanka 1917.[2] Postoji beskonačno mnogo netrivijalnih rešenja.[3]
Шаблон:Math Za Шаблон:Math = 2 postoji beskonačno mnogo rešenja Шаблон:Math: Pitagorinih trojki. Za veće celobrojne vrednosti od Шаблон:Math, poslednja Fermaova teorema (koju je inicijalno objavio Fermat 1637. i dokazao Endru Vajls 1995[4]) navodi da ne postoje pozitivna celobrojna rešenja Шаблон:Math.
Шаблон:Math Ovo je Pelova jednačina, koja je dobila ime po engleskom matematičaru Džonu Pelu. Nju je studirao Bramagupta u 7. veku, kao i Fermat u 17. veku.
Шаблон:Math Erdos-Štrausova hipoteza navodi da, za svaki pozitivni celi broj Шаблон:Math ≥ 2, postoji rešenje u Шаблон:Math, Шаблон:Math, i Шаблон:Math, sva od kojih su pozitivni celi brojevi. Iako se obično ne navodi u polinomnom obliku, ovaj primer je ekvivalentan polinomskoj jednačini Шаблон:Math.
Шаблон:Math Ojler je pogrešno pretpostavio da nema netrivijalnih rešenja. Elkis je dokazao da ima beskonačno mnogo netrivijalnih rešenja, a Fraj je računarskom pretragom odredio najmanje netrivijalno rešenje.[5]

Linearne Diofantove jednačine

Шаблон:Div col Diofantova linearna jednačina je jednačina oblika:

ax+by=c

gdje su -{a, b}- i -{c}- neki celi brojevi.

Primer
x=53y
Kako je x ceo broj to je y deljivo sa 3
y=3t
odnosno
x=5t
(x,y)=(5t,3t)
Teorema

Diofantova jednačina ax+by=c, gde su a,b,c celi brojevi a2+b20, ima celobrojna rešenja ako i samo ako M(a,b) deli c.

Ako su x0 i y0 rešenja te jednačine onda su sva rešenja oblika

x=x0+bdt
y=y0+adt

Rešenje (x0,y0) naziva se partikularno rešenje Diofantove jednačine. Opšte rešenje je zbir partikularnog rešenja i rešenja homogene jednačine ax+by=0

Primer
3x+5y=8

Partikularno rešenje je (1,1), a rešenja pripadne homogene jednačine su (5t,3t), tZ

Rešenja jednačine su parovi (15t,1+3t) za tZ Za pronalaženje partikularnog rešenja Diofantove jednačine korististi se Euklidov algoritam pomoću kojeg određuju celi brojevi k i l za koje vredi ax+by=d, gde je d=M(a,b), a zatim množenjem sa cd dobija se partikularno rešenje.

Primer
1000x123y=5
1000=8*123+16
123=7*16+11
16=1*11+5
11=2*5+1

pa je

16=10008*123
11=1237*16
5=161*11
1=112*5

U poslednju jednakost se uvrsti izraz za broj 5 iz pretposlednje jednakosti

1=112*5=112*(1611*1)=3*112*16
1=3*(12316*7)2*16=3*12323*16
1=3*12323*(10008*123)=23*1000+187*123

tj.

1=23*1000+187*123 /*5
5=115*1000+935*123
x0=115
y0=935
x=123t
y=1000t

Rešenje date jednadnačine je

x=115+123t
y=935+1000t tZ
Primer

Za prevoz neke robe raspolaže se vrećama od 40 kg i 60 kg. Koliko treba uzeti jednih, a koliko drugih da se preveze 500 kg robe

Zadatak se može rešiti Ojlerovom metodom

40x+60y=500
2x+3y=25 za x0 i y0
x=253y2=12y+1y2
1y2=u u Z
2u+y=1
y=12u
x=12(12u)+u=11+3u

Rešenja jednadčine su parovi (x,y) gde je x=11+3u i y=12u

113u12=>u=3,2,1,0

Traženi parovi (x,y) su (2,7) (5,5) (8,3) i (11,1) Шаблон:Div col end

Nelinearne Diofantove jednačine

Шаблон:Div col Ne postoji univerzalna metoda rešavanja ovih jednačina, ali zato postoji niz metoda kojima se rešavaju neki specijalni tipovi nelinearnih Diofantovih jednačina. Neki od tih metoda su:

  1. metod faktorizacije
  2. metod razlomka
  3. metod poslednje cifre
  4. metod kongruencije
  5. metod zbira potencija s parnim eksponentima
  6. metod nejednakosti

Metod faktorizacije

Metod faktorizacije sastoji se u tome da se jedna strana jednačine zapiše u obliku proizvoda celobrojnih vrednosti, pa uzimajući u obzir drugu stranu jednačine posmatraju se mogući slučajevi.

xy+x3y3=0
(x3)(y+1)=3

Ovo je moguće za

x-3 y+1
1 3
-1 -3
3 1
-3 -1
odnosno
x y
4 2
2 -4
6 0
0 -2

Metod razlomka

Osnovna ideja ovog metoda slična je kao kod metode faktorizacije, samo što se sada jedna stranu jednačine zapisuje u obliku razlomka dve celobrojne vrednosti, dok druga strane jednačine ima takođe celobrojnu vrednost. Zbog toga nazivnik tog razlomka mora deliti brojnik, što daje klasifikaciju mogućih slučajeva. Spomenuti razlomak se u praksi najčešće dobija tako da se jedna nepoznata izrazi kao racionalna funkcija druge.

xy+2y=x
y(x+2)=x
y=xx+2=12x+2
x {1,3,0,4}
y {1,3,0,2}

Metod poslednje cifre

Metod poslednje cifre je podmetod metoda ostataka koji koristi ispitivanje ostataka pri deljenju brojem 10. Preciznije, razdvajanje slučajeva se vrši posmatranjem zadnje cifre nekih delova jednačine, te njihovim usklađivanjem.

x2+5y=199519941993

Kvadrat celog broja završava cifrom 0, 1, 4, 5, 6, ili 9, a broj 5y sa 0 ili 5, pa zbir na levoj strani završava sa 0, 1, 4, 5, 6, ili 9, a ne sa 3. Jednačina nema rešenja.

Metod kongruencije

x24y=1995
1995 neparan, a 4y paran, pa je x neparan
x=2k1
(2k1)24y=1995
4k24k+14y=1995
4(k2+ky)=1994

Jednačina nema rešenja, jer 1994 nije deljivo sa 4

Metod zbira potencija s parnim eksponentima

Metod zbira je sličan metodu faktorizacije, samo što se sada jedna strana jednačine zapisuje u obliku zbira (najčešće nenegativnih) celih brojeva.

x2+y2+2x4y+8=0
(x+1)2+(y2)2=13
(x+1)2=9
(y2)2=4
(x,y){(1,5),(2,4)}

Metod nejednakosti

Ovaj metod se često koristi da bi se smanjio skup mogućih rešenja date jednačine, a zatim se na tom smanjenom skupu razlikuju slučajevi. Na tom smanjenom skupu razlikuju se slučajevi. Metod nejednakosti se često koristi i u kombinaciji s nekim drugom metodom za rešavanje nelinearnih Diofantovih jednačina

3x+4x=5x
x=2
3x+4x=5x /:5x
(35)x+(45)x=1

za x<2

(35)x+(45)x>1

za x>2

(35)x+(45)x<1

Jednačina ima samo jedno rešenje x=2 Шаблон:Div col end

Pelove i pelovske jednačine

Neka je zadata jednačina

x2+y2=z2

Uređena trojka (x,y,z) koja zadovoljava zadatu jednačinu se naziva Pitagorina trojka. Ako su brojevi x y z relativno prosti onda je to primitivna Pitagorina trojka

U svakoj primitivnoj Pitagorinoj trojci tačno je jedan od brojeva x,y neparan. Za x,y parne se ne bi radilo o primitivnoj Pitagorinoj trojci

Diofantova jednačina oblika

x2dy2=a gde je dN i nije potpun kvadrat je Pelova jednačina.

Pelova jednačina ima beskonačno mnogo rešenja u skupu prirodnih brojeva. Ako se pronađe najmanje (osnovno) rešenje (xe,ye), preostala rešenja (xn,yn) se mogu generisati na sledeće načine

  1. :xn+ynd =(xn+ynd)n
  2. :xn+1=2xnxexn1 i yn+1=2xnyeyn1 za (x0,y0)=(1,0) i (x1,y1)=(xe,ye)
  3. :xn+1=xexn+yedyn i yn+1=xeyn+yedxn

Jednačina

x2dy2=1 je Pelovska jednačina (jednačina Pelovog oblika)

Za razliku od Pelove jednačine ova jednačina nema uvek celobrojno rešenje.[6]

Erdos–Štrausova hipoteza

Ovom hipotezom je pretpostavljeno da za sve prirodne brojeve n2 postoji racionalni broj 4/n koji se može iskazati kao zbir tri jedinična razlomka s pozitivnim, celobrojnim nazivnicima kako sledi:

4n=1x+1y+1z.
Primer
za n=1801, postoji rešenje jednačine gde je x=451, y=295364 i z=3249004.

Pomnože li se obe strane jednačine sa nxyz, nalazi se Diofantova jednačina oblika:

4xyz=n(xy+xz+yz). [7]

Reference

Шаблон:Reflist

Literatura

Шаблон:Литература

  • Шаблон:Cite book
  • Шаблон:Cite book
  • Шаблон:Cite book
  • Шаблон:Cite book
  • Шаблон:Cite book
  • Шаблон:Cite book
  • Bashmakova, Izabella G. "Diophante et Fermat," Revue d'Histoire des Sciences 19 (1966), pp. 289–306
  • Bashmakova, Izabella G. Diophantus and Diophantine Equations. Moscow: Nauka 1972 [in Russian]. German translation: Diophant und diophantische Gleichungen. Birkhauser, Basel/ Stuttgart, 1974. English translation: Diophantus and Diophantine Equations. Translated by Abe Shenitzer with the editorial assistance of Hardy Grant and updated by Joseph Silverman. The Dolciani Mathematical Expositions, 20. Mathematical Association of America, Washington, DC. 1997.
  • Bashmakova, Izabella G. “Arithmetic of Algebraic Curves from Diophantus to PoincaréHistoria Mathematica 8 (1981), 393-416.
  • Bashmakova, Izabella G., Slavutin, E.I. History of Diophantine Analysis from Diophantus to Fermat. Moscow: Nauka 1984 [in Russian].
  • Bashmakova, Izabella G. “Diophantine Equations and the Evolution of Algebra,” American Mathematical Society Translations 147 (2), 1990, pp. 85–100. Translated by A. Shenitzer and H. Grant.
  • Rashed, Roshdi, Houzel, Christian. Les Arithmétiques de Diophante : Lecture historique et mathématique, Berlin, New York : Walter de Gruyter, 2013.
  • Rashed, Roshdi, Histoire de l’analyse diophantienne classique : D’Abū Kāmil à Fermat, Berlin, New York : Walter de Gruyter.

Шаблон:Литература крај

Spoljašnje veze

Шаблон:Commonscat-lat

Шаблон:L Шаблон:Authority control-lat