C3 ugljenična fiksacija

Шаблон:C3 ugljenična fiksacija je jedan od tri metabolička puta za fiksaciju ugljenika pri fotosintezi, zajedno sa [[C4 ugljenična fiksacija|Шаблон:C4]] i CAM. Ovim procesom se konvertuje ugljen-dioksid i ribuloza bisfosfat (RuBP, petougljenični šećer) u 3-fosfoglicerat putem sledeće reakcije:
- -{CO2 + H2O + RuBP}- → (2) 3-fosfoglicerat
Ova reakcija se javlja u svim biljkama kao prvi korak Kalvin-Bensonovog ciklusa. U [[C4 carbon fixation|Шаблон:C4]] biljkama, ugljen-dioksid se preuzima iz malata u sličnoj reakciji, umesto direktno iz vazduha.

Biljke koje koriste isključivo Шаблон:C3 fiksaciju (Шаблон:C3 biljke) imaju tendenciju da napreduju u područjima gdje su intenzitet sunčeve svetlosti i temperature umereni, koncentracije ugljen-dioksida oko 200 ppm ili više,[1] i gde su podzemne vode izobilne. Шаблон:C3 biljke su nastale tokom era mezozoika i paleozoika, i one predatiraju [[C4 carbon fixation|Шаблон:C4]] biljke, i još uvek predstavljaju oko 95% biomase Zemlje. Шаблон:C3 biljke gube transpiracijom 97% vode preuzete putem korenskog sistema.[2] Primeri biljaka ove grupe su pirinač i ječam.
Шаблон:C3 biljke ne mogu da rastu u veoma toplim oblastima pošto RuBisCO inkorporira više kiseonika u RuBP sa porastom temperature. To dovodi do fotorespiracije (koja je isto tako poznata kao oksidativni fotosintetički ugljenični ciklus, ili C2 fotosinteza), što dovodi do neto gubitka ugljenika i azota iz biljke i stoga može da ograniči rast. U suvim oblastima, Шаблон:C3 biljke zatvaraju svoje stome da bi umanjile gubitak vode, ali se time sprečava i pristup lišću, i stoga se redukuje koncentracija u lišću. Ovim se snižava : odnos i dolazi do fotorespiracije. Шаблон:C4 i CAM biljke poseduju adaptacije koje im omogućavaju da prežive u toplim i suvim oblastima, te one mogu da nadmaše Шаблон:C3 biljke u tim oblastima.
Izotopni potpis Шаблон:C3 biljki pokazuje viši nivo 13 trošenja nego kod Шаблон:C4 biljki.