Glavni kvantni broj

Извор: testwiki
Датум измене: 15. октобар 2024. у 20:43; аутор: imported>FelixBot (DEFAULTSORT → СОРТИРАЊЕ)
(разл) ← Старија измена | Тренутна верзија (разл) | Новија измена → (разл)
Пређи на навигацију Пређи на претрагу

U kvantnoj mehanici, glavni kvantni broj (simbol -{n}-) je jedan od četiri kvantna broja koji su dodeljeni svim elektronima u atomu da bi se opisalo stanje elektrona. Kao diskretna promenljiva, glavni kvantni broj je uvek ceo broj. Kako se -{n}- povećava, broj elektronskih ljuski se povećava i elektron provodi više vremena dalje od jezgra. Kako se -{n}- povećava, elektron je takođe pri višoj energiji i, zbog toga, manje čvrsto je vezan za jezgro. Ukupna energija elektrona, kao što je opisano u daljem tekstu, je negativna inverzna kvadratna funkcija glavnog kvantnog broja -{n}-.

Glavni kvantni broj je originalno stvoren za upotrebu u poluklasičnom Borovom modelu atoma. Ovim brojem se označavaju različiti energetski nivoi. Razvojem savremene kvantne mehanike, jednostavni Borov model zamenjen je složenijom teorijom atomskih orbitala. Međutim, savremena teorija i dalje zahteva postojanje glavnog kvantnog broja.

Pored glavnog kvantnog broja, ostali kvantni brojevi za vezane elektrone su azimutalni kvantni broj -{}-, magnetni kvantni broj -{ml}- i spinski kvantni broj Шаблон:Mvar.

Derivacija

Шаблон:Main-lat

Postoji skup kvantnih brojeva povezanih sa energetskim stanjima atoma. Četiri kvantna broja -{n}-, -{}-, -{m}-, i -{s}- određuju kompletno i jedinstveno kvantno stanje jednog elektrona u atomu, koje se naziva njegovom talasnom funkcijom ili orbitalom. Dva elektrona koji pripadaju istom atomu ne mogu imati iste vrednosti za sva četiri kvantna broja, prema Paulijevom principu isključenja.[1][2] Talasna funkcija Šredingerove talasne jednačine svodi se na tri jednačine koje kad se reše dovode do prva tri kvantna broja.[3] Stoga su jednačine za prva tri kvantna broja međusobno povezane. Glavni kvantni broj nastao je kao rešenje radijalnog dela talasne jednačine kao što je prikazano u nastavku.

Šredingerova talasna jednačina opisuje energiju sopstvenih stanja sa odgovarajućim realnim brojevima En i konačnom ukupnom energijom, vrednost -{En}-.[4][5][6][7][8] Energije vezanog stanja elektrona u atomu vodonika date su sa:

En=E1n2=13.6 eVn2,n=1,2,3,

Parametar -{n}- može da poprimi samo pozitivne celobrojne vrednosti. Koncept nivoa energije i notacija preuzeti su iz ranijeg Borovog modela atoma.[9][10] Šredingerova jednačina je razvila ideju od ravanskog dvodimenzionalnog Borovog atoma do modela trodimenzionalne talasne funkcije.

U Borovom modelu, dozvoljene orbite su izvedene iz kvantizovanih (diskretnih) vrednosti orbitalnog momenta impulsa,[11] -{L}- prema jednačini

𝐋=n=nh2π

gde je -{n}- = 1, 2, 3, … i naziva se glavni kvantni broj, a -{h}- je Plankova konstanta. Ova formula nije tačna u kvantnoj mehanici, jer je magnituda momenta impulsa opisana azimutnim kvantnim brojem, ali nivoi energije su tačni i klasično odgovaraju zbiru potencijalne i kinetičke energije elektrona.

Glavni kvantni broj -{n}- predstavlja relativnu ukupnu energiju svake orbitale. Nivo energije svake orbitale povećava se kako se povećava njena udaljenost od jezgra. Skupovi orbitala iste -{n}- vrednosti često se nazivaju elektronskim ljuskama ili nivoima energije.

Minimalna energija izmenjena tokom bilo koje interakcije talas-materija je produkt talasne frekvencije pomnožene sa Plankovom konstantom.[12][13][14] Zbog toga talas prikazuje pakete energije slične česticama koji se nazivaju kvantovi.[15] Razlika između nivoa energije koji imaju različit -{n}- određuje emisioni spektar elementa.

U notaciji periodnog sistema, označene su glavne ljuske elektrona:

-{K (n = 1), L (n = 2), M (n = 3), etc.}-

na bazi glavnog kvantnog broja.

Glavni kvantni broj je povezan sa radijalnim kvantnim brojem, -{nr}-, jednačinom:

n=nr++1

gde je -{}- azimutalni kvantni broj, i -{nr}- je jednako broju čvorova u radijalnoj talasnoj funkciji.

Definitivna ukupna energija za kretanje čestica u običnom Kulonovom polju[16][17][18] i sa diskretnim spektrom, data je jednačinom:

En=Z222m0aB2n2=Z2e4m022n2,

gde je:

Ovaj diskretni energetski spektar nastao je rešenjem kvantno-mehaničkog problema kretanja elektrona u Kulonovom polju. On se podudara sa spektrom koji je dobijen uz pomoć primene Bor-Somerfeldovih pravila kvantizacije do klasične jednačine. Radijalni kvantni broj određuje broj čvorova radijalne talasne funkcije R(r).[19].

Vrednosti

U hemiji, vrednosti n = 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 se koriste u odnosu na teoriju elektronske školjke, sa očekivanim uključivanjem n = 8 (i eventualno 9) za još neotkrivenu periodu od 8 elemenata. U atomskoj fizici, više n se ponekad javlja za opis pobuđenih stanja.[20][21][22][23][24][25][26] Posmatranja međuzvezdane sredine otkrivaju spektralne linije atomskog vodonika[27] koje uključuju n reda stotina; otkrivene su vrednosti do 766[28] were detected.

Vidi još

Reference

Шаблон:Reflist

Literatura

Шаблон:Литература

Шаблон:Литература крај

Spoljašnje veze

Шаблон:Commons category-lat

Шаблон:Authority control-lat