Glavni kvantni broj
U kvantnoj mehanici, glavni kvantni broj (simbol -{n}-) je jedan od četiri kvantna broja koji su dodeljeni svim elektronima u atomu da bi se opisalo stanje elektrona. Kao diskretna promenljiva, glavni kvantni broj je uvek ceo broj. Kako se -{n}- povećava, broj elektronskih ljuski se povećava i elektron provodi više vremena dalje od jezgra. Kako se -{n}- povećava, elektron je takođe pri višoj energiji i, zbog toga, manje čvrsto je vezan za jezgro. Ukupna energija elektrona, kao što je opisano u daljem tekstu, je negativna inverzna kvadratna funkcija glavnog kvantnog broja -{n}-.
Glavni kvantni broj je originalno stvoren za upotrebu u poluklasičnom Borovom modelu atoma. Ovim brojem se označavaju različiti energetski nivoi. Razvojem savremene kvantne mehanike, jednostavni Borov model zamenjen je složenijom teorijom atomskih orbitala. Međutim, savremena teorija i dalje zahteva postojanje glavnog kvantnog broja.
Pored glavnog kvantnog broja, ostali kvantni brojevi za vezane elektrone su azimutalni kvantni broj -{ℓ}-, magnetni kvantni broj -{ml}- i spinski kvantni broj Шаблон:Mvar.
Derivacija
Postoji skup kvantnih brojeva povezanih sa energetskim stanjima atoma. Četiri kvantna broja -{n}-, -{ℓ}-, -{m}-, i -{s}- određuju kompletno i jedinstveno kvantno stanje jednog elektrona u atomu, koje se naziva njegovom talasnom funkcijom ili orbitalom. Dva elektrona koji pripadaju istom atomu ne mogu imati iste vrednosti za sva četiri kvantna broja, prema Paulijevom principu isključenja.[1][2] Talasna funkcija Šredingerove talasne jednačine svodi se na tri jednačine koje kad se reše dovode do prva tri kvantna broja.[3] Stoga su jednačine za prva tri kvantna broja međusobno povezane. Glavni kvantni broj nastao je kao rešenje radijalnog dela talasne jednačine kao što je prikazano u nastavku.
Šredingerova talasna jednačina opisuje energiju sopstvenih stanja sa odgovarajućim realnim brojevima En i konačnom ukupnom energijom, vrednost -{En}-.[4][5][6][7][8] Energije vezanog stanja elektrona u atomu vodonika date su sa:
Parametar -{n}- može da poprimi samo pozitivne celobrojne vrednosti. Koncept nivoa energije i notacija preuzeti su iz ranijeg Borovog modela atoma.[9][10] Šredingerova jednačina je razvila ideju od ravanskog dvodimenzionalnog Borovog atoma do modela trodimenzionalne talasne funkcije.
U Borovom modelu, dozvoljene orbite su izvedene iz kvantizovanih (diskretnih) vrednosti orbitalnog momenta impulsa,[11] -{L}- prema jednačini
gde je -{n}- = 1, 2, 3, … i naziva se glavni kvantni broj, a -{h}- je Plankova konstanta. Ova formula nije tačna u kvantnoj mehanici, jer je magnituda momenta impulsa opisana azimutnim kvantnim brojem, ali nivoi energije su tačni i klasično odgovaraju zbiru potencijalne i kinetičke energije elektrona.
Glavni kvantni broj -{n}- predstavlja relativnu ukupnu energiju svake orbitale. Nivo energije svake orbitale povećava se kako se povećava njena udaljenost od jezgra. Skupovi orbitala iste -{n}- vrednosti često se nazivaju elektronskim ljuskama ili nivoima energije.
Minimalna energija izmenjena tokom bilo koje interakcije talas-materija je produkt talasne frekvencije pomnožene sa Plankovom konstantom.[12][13][14] Zbog toga talas prikazuje pakete energije slične česticama koji se nazivaju kvantovi.[15] Razlika između nivoa energije koji imaju različit -{n}- određuje emisioni spektar elementa.
U notaciji periodnog sistema, označene su glavne ljuske elektrona:
- -{K (n = 1), L (n = 2), M (n = 3), etc.}-
na bazi glavnog kvantnog broja.
Glavni kvantni broj je povezan sa radijalnim kvantnim brojem, -{nr}-, jednačinom:
gde je -{ℓ}- azimutalni kvantni broj, i -{nr}- je jednako broju čvorova u radijalnoj talasnoj funkciji.
Definitivna ukupna energija za kretanje čestica u običnom Kulonovom polju[16][17][18] i sa diskretnim spektrom, data je jednačinom:
- ,
gde je:
- - Borov radijus,
- - glavni kvantni broj.
Ovaj diskretni energetski spektar nastao je rešenjem kvantno-mehaničkog problema kretanja elektrona u Kulonovom polju. On se podudara sa spektrom koji je dobijen uz pomoć primene Bor-Somerfeldovih pravila kvantizacije do klasične jednačine. Radijalni kvantni broj određuje broj čvorova radijalne talasne funkcije .[19].
Vrednosti
U hemiji, vrednosti n = 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 se koriste u odnosu na teoriju elektronske školjke, sa očekivanim uključivanjem n = 8 (i eventualno 9) za još neotkrivenu periodu od 8 elemenata. U atomskoj fizici, više n se ponekad javlja za opis pobuđenih stanja.[20][21][22][23][24][25][26] Posmatranja međuzvezdane sredine otkrivaju spektralne linije atomskog vodonika[27] koje uključuju n reda stotina; otkrivene su vrednosti do 766[28] were detected.
Vidi još
- Basic quantum mechanics
- Hydrogen-like atom
- Schrödinger equation
- Total angular momentum quantum number
Reference
Literatura
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
- Шаблон:Cite book
Spoljašnje veze
- ↑ Шаблон:Cite book
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Citation
- ↑ Шаблон:Cite book
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite web
- ↑ Шаблон:Cite book
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Wiener, N. (1966). Differential Space, Quantum Systems, and Prediction. Cambridge: The Massachusetts Institute of Technology Press
- ↑ Шаблон:Citation
- ↑ Шаблон:Citation
- ↑ Шаблон:Citation
- ↑ Шаблон:Cite book
- ↑ Шаблон:Cite book
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite journal
- ↑ Шаблон:Cite thesis
- ↑ Шаблон:Cite web
- ↑ Шаблон:Cite book