Oksalna kiselina

Извор: testwiki
Датум измене: 11. јануар 2025. у 11:38; аутор: imported>Smilutin (Словне грешке)
(разл) ← Старија измена | Тренутна верзија (разл) | Новија измена → (разл)
Пређи на навигацију Пређи на претрагу

Шаблон:Chembox-lat

Oksalna kiselina je organsko jedinjenje sa formulom -{H2C2O4}-. Ova bezbojna čvrsta materija je dikarboksilna kiselina. U pogledu jačine kiseline, ona je oko 3,000 puta jača od sirćetne kiseline. Oksalna kiselina je redukujući agens. Njena konjugovana baza, poznata kao oksalat (-{C2O42−}-), je helirajući agens metalnih katjona. Oksalna kiseline se tipično javlja kao dihidrat sa formulom -{H2C2O4·2H2O}-.

Priprema

Oksalna kiselina se uglavnom proizvodi oksidacijom ugljenih hidrata ili glukoze koristeći azotnu kiselinu, ili vazduh u prisustvu vanadijum pentoksida. Mnoštvo prekurzora se može koristiti među kojima su glikolna kiselina i etilen glikol.[1] Noviji metod se sastoji od oksidativne karbonilacije alkohola kojom se formiraju diestri oksalne kiseline:

4ROH+CO+O22(CO2R)2+2H2O

Ovi diestri se naknadno hidrolizuju do oksalne kiseline. Oko 120,000 metričkih tona se proizvede godišnje.[2]

Laboratorijski metodi

Oksalna kiselina se može pripremiti u laboratoriji oksidacijom saharoze koristeći azotnu kiselinu u prisustvu male količine vanadijum pentoksida kao katalizatora.[3]

Hidratisani kristali se mogu dehidratisati zagrevanjem ili putem azeotropne destilacije.[4]

Struktura

Anhidratna oksalna kiselina postoji u obliku dva polimorfa. U jednom vodonično vezivanje rezultuje u lančastoj strukturi, dok način vodoničnog vezivanje drugog oblika uslovljava pločastu strukturu.[5] Anhidratni materijal kiseo i hidrofilan, te se koristi u esterifikacijama.

Reference

Шаблон:Reflist

Spoljašnje veze

Шаблон:Portal-lat Шаблон:Commonscat-lat

Шаблон:Normativna kontrola-lat

  1. -{Process for the production of oxalic acid}-
  2. Шаблон:Ullmann
  3. -{Practical Organic Chemistry by Julius B. Cohen, 1930 ed. preparation #42}-
  4. Шаблон:OrgSynth
  5. -{Wells, A.F. (1984) Structural inorganic chemistry, Oxford: Clarendon Press. Шаблон:ISBN.}-